Noćas je ko lubenica...

Noćas je ko lubenica...
piše: Mira Ćosić, astrolog


Pun Mjesec u Ribama, astrološkom znaku božanskog, sveukupnog, nekontrolisanog, bajkovitog, poetičnog, znaku talenata, prepuštanja, vjerovanja, onog ‘bogom danog’ što dolazi samo od sebe, kao inspiracija, kao valovi morski, plima i oseka, kao splet okolnosti i neočekivan događaj koji nam iznenada mijenja poglede na svijet i životni pravac. Neptun koji vlada Ribama sklon je da nas dugo obmanjuje i uljuljkuje na ovim talasima, da bi nam u konačnici, zviznuo šamarčinu istine u lice. ‘Danas otvaram oči, nakon svih ovih godina...’

Ribe i Neptun simbol su mora, spiritualnog, duhovnog uzdizanja, vjere i sveopšteg postojanja.

Pun Mjesec u ovom znaku donosi svakom ponešto. Ovnu (znak ili podznak) je to 12. polje tajnog ili nekontrolisanog, Biku je to sektor prijatelja i organizacija, Blizancima ovaj mjesec sjaji u polju karijere i šefova, dok Rakovi možda razmišljaju o putovanjima ili trenutno filozofiraju o životu, Univerzumu i svemu ostalom, kako kaže ‘Vodič kroz galaksiju za Autostopere’. Lavovima (i dalje govorimo o znaku i podznaku) Pun Mjesec u Ribama pada u polje kredita i finansijera, kao i seksa, dok je Djevicama ovo polje odnosa s drugim ljudima, partnera i braka. Vage se usredotočuju na poslovne promjene i završavaju projekte, Škorpionima je ovo polje djece, kreativnosti i zabave dok je Strijelcima Mjesec u Ribama ‘pao’ u sektor doma, kuće, majke, porodice i mjesta rođenja. Jarci imaju priliku da nauče više ili otputuju, a Vodolije razmišljaju o novcu, ulaganjima i kupoprodaji. Ribe su nekako najviše u centru pažnje i stoga ako imate planete u ovom znaku što možete saznati iz natalne karte, Mjesec će ‘potaknuti’ njihovo djelovanje. Ribe su u fokusu kao što rekoh i ovo je ‘njihovih pet minuta slave’.

Veliki broj astro-klijenata koji se javljaju za horoskop interesuje ljubav. Ljubavni život, kao da stagnira mnogima od nas, nema eto, one ‘prave’ osobe koja bi nas učinila srećnima, i pored tolikog broja i biliona ljudi na planeti.

Očekujemo li previše? Šta u stvari želimo od veze?

I šta očekujemo od astrologa?

Kad će Venera da nam podari blagodet užitka, da nam donese tu specijalnu, idealnu, pravu osobu u život, osobu koja će riješiti naše dileme, ponuditi nam šta nam srce želi.

Kad je donese, da li ćemo znati da je prepoznamo?

Pravilnik neke naše moderne ljubavi vidim ovako:

1. Radi samo ono što me čini sretnom. Zovi me stalno, daj mi komplimente, ostavi lutkice koje te jure i stalno ti dosađuju ne budi dete kupi mi haljine, srebrne lančiće, crvene maline i kartu do Amerike... Znamo se skoro već deset dana, daj mi svoj auto i ključ od stana i naravno, dodirni mi kolena;

2. Pazi da ne uradiš ništa što ti ja ne dopuštam, uključujući gore pomenute lutkice; inače te ne mogu voljeti. Ili još gore: voljeću te čak i ako me gaziš jer uživam u ulozi žrtve

3. Kaži mi svaka dva tri dana da sam savršenstvo bez mane, da sam deo vojničkih snova, da sam lutka sa naslovne strane, i kako bi... Sigurno, samo da mogu, bezglavo da me vole glumci, režiseri, novinari, ljudi neznani i znani...

Da li ima prave ljubavi na ovom svijetu? Voli li iko ikog, bez očekivanja i postavljenih uslova, bez istaknutog kao sarajevski tramvaj broj 3 velikog ega?

Plovimo li svemirskim talasima života, nade i spoznaje usredsređeni da se što prije dokopamo kakve bogate obale, pronađemo kovčeg sa talirima i zlatom, eliksir vječnog života i ljepote i postanemo bogati, slavni, uspješni, voljeni, obožavani, aplaudirani, seksi, naše ime na naslovnicama žurnala, naša faca na posterima i barem jedno 10,000 obožavalaca na fejsu, naše ogromne kuće ogovarane u žutoj štampi, naši bijesni automobili guraju se u garažama, grupi djevojke stoje u redu da se upoznaju sa nama i provedu bar jednu nezaboravnu strastvenu noć... Time se i one osjećaju boljima.. Čuvat će naš slavni autogram ili dugme krišom otkinuto u strastvenom momentu dugo, možda ga prodati kasnije na ebayu za milione jer će neko isti takav htjeti da ga ima i moći da plati..

A mi ih volimo sve redom, naročito one što nam se klanjaju i smješkaju patetično jer žele da budu kao mi, da imaju što i mi, da znaju ili izgledaju kao mi... Jer, to nas ‘čini sretnim’, to nam podiže moral, to nas čini da se nekako, osjetimo više živima. Slava, lova, seks, drags and rokenrol. Partneri nam nisu partneri ako ne zovu svaki dan, djeca nam nisu djeca ako kao kučići ne rade isključivo ono što im kažemo, roditelji nam nisu roditelji ako ne odobravaju sve što smo uradili ili rekli.

Tanani glasić u vrhu našeg mozga analizira po cijeli dan i priča neku gotovo šizofreničnu priču što nas od šizofreničara razlikuje jedino jer oni to rade glasno, a mi mumljamo sebi u njedra, glas ne prestaje da nam zuji, misli se roje neprestano, šta sam postigao juče, koga vidio, ko mi je šta rekao, da li on ima više od mene, da li je bolji od mene, da li sam ja bolji od njega, da li veći, brži, bolji, pamentniji, snažniji, čija je plata veća, čija je kuća na moru skuplja, čija je žena farbana plavka, a šta će biti sutra, onaj glupak od šefa opet me nervira, saobraćaj je grozan kao i uvijek, u ovoj zemlji političari su fukara, danas na svijetu više nema poštenja, koliko još računa imam da platim, hvala bogu sutra je subota, baš nemam sreće s poslom, a ni s tipovima, ostaću sama do kraja života, uvijek sam bila na dnu, gdje je onaj broj telefona koji sam zapisala neki dan, mislio sam da sam joj prvi u životu, ruku buh dao za nju a vidi šta mi radi iza leđa... Misli, misli, misli, misli...

Gdje glad našeg ega prestaje? Ego, naše ‘lažno ja’, trudi se da nas nazove određenim imenom, titulom, da nam da ‘etiketu’ kako bi postojao i bivajući konstantno gladan iznova svaki put inicirao novu bol i novu muku.

Buda je prije 26 vijekova rekao da je život ‘dukkha’, patnja. Sve što je privremeno je ‘dukkha’, uključujući i sreću koja dolazi od posjedovanja.

I da sva bol kod čovjeka potiče iz želje za posjedovanjem.

Buddha je podučavao da postoje tri glavne kategorije dukkha-e. To su:


1. Patnja i bol (dukkha-dukkha)

Uobičajene patnje, jedan je oblik dukkha-e. To uključuje i fizičku, emocionalnu i mentalnu bol.

2. Netrajnost ili promjena (viparinama-dukkha)

Ništa što nije trajno, ono što je podložno promjenama, je dukkha. Dakle, sreća je dukkha, jer to ni ona nije vječna. Veliki uspjeh, koji blijedi sa vremenom je dukkha. Čak je i najčišće stanje blaženstva iskustva u duhovne prakse dukkha.

To ne znači da su sreća, uspjeh i blaženstvo loši, ili da nije u redu da njima uživati. Ako se osjećate sretni, tada uživajte osjećaj sreće. Samo se nemojte identificirati s tim osjećajem! ‘Ja sam produhovljen’ bio bi jedan primjer.

3. Uslovljena stanja (samkhara-dukkha)

Uslovljenost znači našu ovisnost o nečemu ili to da na nas utiču drugi ljudi i događaji (‘Danas nisam sretna zato što me partner nije nazvao’)

...

Dakle, šta nas zaista čini sretnima?

Da li je konstantna bol u životu neminovna?

Ribe su tu da nas podsjete da kontrolu nad svim situacijama u životu nemamo i da smo tu da se nakon dugotrajnog i bolnog odvajanja od Boga i Izvora života, i samih drugih ljudi, ponovo spojimo u jedno.

Vrijeme kad planete prolaze znakom Riba, podsjećaju nas da možemo da po pravilniku Djevice jedemo, spavamo, oblačimo se, kupamo, radimo i organizujemo po rasporedu, ali da planirati život ne možemo i da nas, sve dok se ne uspostave ravnoteža i razumijevanje između nas i Stvoritelja, između nas ovdje i onog gore, između nakane Svemira da nađemo i ostvarimo svoju duhovnu svrhu na zemlji, sve dotle nećemo biti sretni ni ispunjeni. Sve dok ne popustimo konce, sve dok ne otpustimo put oblaka balon želje za posjedovanjem i kontrolom iz ruke, sve dok ne udahnemo Prirodu oko sebe i ne prestanemo biti rob vlastite gladi za moći nad drugim ljudskim bićem.

Duša ne može da se pretvara dugo. Igramo možda ulogu supruge, majke, ljubavnika, šefa, ljekara, pacijenta, sestre, brata, potrošača i prodavača, muža ili bivšeg muža, mijenjamo boju glasa prilikom pozdrava sa direktorom i razgovaramo s njim drugačijim tonom nego kad kažemo dobar dan čistačici, čak i ako je pozdravimo, živimo neko svoje lažno ‘ja’ i nadamo se da će nas negdje neko priznati, potapšati po ramenu, dati nam povišicu koju ćemo potrošiti na novu luksuznu odjeću poznatog imena, unikatnu, da je niko nema takvu, ovjekovječiti naše životne trenutke i diviti nam se bar na momenat. Osjetit ćemo se bolji od drugih, na vrhu planine, imat ćemo ‘sve konce u svojim rukama’, znati kako da pobijedimo u svim raspravama, znati na kraju krajeva zašto smo u pravu..

Zar nismo mi uvijek u pravu? Da, uvijek smo u pravu!

Naročito kad nam ego pruži lažni sjaj na momenat, kad se osjetimo da smo bolji od ostalih zbog našeg izgleda, godina, stanja, znanja, bolji jer pripadamo drugoj vjeri, bolji jer smo obrazovaniji ili bolji jer smo jači, mudriji, stariji ili mlađi, jer imamo skuplje sunčane naočale, jer smo proputovali više ili smo ‘puni k’o brod’.

Pobijediti vlastitu bol i naći pravu ljubav možemo jedino kad se oslobodimo, kad sa strane posmatrajući naš mali glas ega u mislima, shvatimo da ono kako se zovemo i kako izgledamo nismo mi, to je samo naša trenutna ‘priča’ u kojoj igramo svoju nažalost, srceparajuću ulogu.

Kad nam ne budu važni ni aplauzi drugih, ni to koliko nas ljudi mrzi ili obožava, kad zavjesa padne, kad se teška šminka skine, kad prestanemo da drugome nanosimo ili želimo bol...

Kad shvatimo da je ovaj trenutni momenat jedini koji zapravo postoji, tek tada ćemo imati šansu da vidimo vlastitog sebe i da dočekamo Veneru i Marsa ili neki novi Mlad ili Pun Mjesec spremni da nas ispune euforijom istinskog užitka ili bar onog malčice bližem Neptunovoj Istini.


Šta bi dao da si na mom mjestu?
Da te mrze a da ti se dive
Šta bi dao
Šta bi dao za veliku gestu
Mjesto svoga da tvoj zivot zive
Šta bi dao
Ti budi srećan sad
Što si preko puta
Ti sto nas strašni let
Nad provalijom dijeli
Jer ovo je mojih pet minuta
A pred tobom stoji život cijeli
Šta bi dao da možeš ovako
Dići ruke, a puk da te slijedi
Šta bi dao
Da l’ bi i ti u svom srcu plak’o
Kao što se moje srce ledi
Da l’ bi i ti


copyright astrologija.com 2009